Nakon razgovora s određenom osobom osjećate se teško. U prepunom prostoru postajete napeti, gubite koncentraciju ili vam se iznenada spava. Nakon obiteljskog okupljanja trebate nekoliko sati samoće, a ponekad imate dojam da ste preuzeli raspoloženje koje prije susreta uopće nije bilo vaše.
Takva iskustva mnogi opisuju kao energetsku osjetljivost. Netko će reći da je upio tuđu energiju, netko da snažno osjeća atmosferu prostora, a netko da mu tijelo reagira na ono što drugi ljudi ne izgovaraju. Takvo tumačenje može imati smisla, osobito ljudima koji vrlo precizno registriraju promjene tona, raspoloženja, odnosa i atmosfere.
Međutim, problem nastaje kada svaku težinu, napetost ili iscrpljenost počnete tumačiti na isti način.
Ponekad doista reagirate na određenu osobu ili prostor. Ponekad ste, s druge strane, neispavani, emocionalno zasićeni ili već dulje živite iznad vlastitih mogućnosti. U takvom stanju ne mora se dogoditi ništa posebno da biste se osjećali preplavljeno. I uobičajen razgovor, buka, tuđe pitanje ili manja promjena raspoloženja mogu postati previše.
Zato pitanje nije samo jeste li osjetljivi, nego i koliko unutarnjeg kapaciteta imate u trenutku kada nešto osjetite. Jednog dana možete primijetiti napetost u prostoriji i ostati stabilni, a drugog dana doživjeti je kao nešto što vas potpuno preplavljuje. Razlika nije nužno u prostoru ni u ljudima, nego u tome koliko ste se prije tog trenutka već iscrpili.
Upravo zato razlikovanje energetske osjetljivosti od fizičke i emocionalne iscrpljenosti nije važno kako biste osporili ono što osjećate, nego kako biste znali što vam je doista potrebno. Energetska zaštita neće nadoknaditi nedostatak sna, kao što ni nekoliko sati odmora neće riješiti odnos u kojem stalno zanemarujete vlastite granice.
Osjetljivost reagira, iscrpljenost se prelijeva na sve
Kada imate dovoljno unutarnjih resursa, možete primijetiti napetost druge osobe, neugodno ozračje ili promjenu raspoloženja, a da se u tome potpuno ne izgubite. Registrirate što se događa, ali i dalje osjećate sebe. Možete procijeniti trebate li se približiti, udaljiti, postaviti granicu ili jednostavno ništa ne poduzeti.
Kada ste iscrpljeni, taj unutarnji prostor postaje uži. Zvukovi vam više smetaju, običan razgovor traži previše energije, a tuđe emocije brže vam se uvuku pod kožu (a naročito ako ste empat). To ne mora značiti da ste odjednom postali osjetljiviji. Možda samo više nemate dovoljno unutarnjeg kapaciteta za ono što ste i prije primjećivali.
Osjetljivost i iscrpljenost nisu isto: osjetljivost primjećuje, a iscrpljenost više nema prostora za ono što primijeti.
Jedna od najvažnijih razlika vidi se u tome koliko je reakcija vezana uz određenu situaciju. Energetska osjetljivost često ima jasan okidač. Osjećaj težine može se pojaviti uz određenu osobu, u pojedinom prostoru ili nakon intenzivnog susreta, a zatim se smanjiti kada se udaljite, provedete neko vrijeme u tišini ili se ponovno vratite sebi.
Iscrpljenost je obično raspršenija. Ne pojavljuje se samo uz nekoga, nego vas prati kroz različite dijelove dana. Umorni ste i kada ste sami. Koncentracija vam je slabija i u ugodnim okolnostima. Ne raduju vas stvari koje vas inače vraćaju sebi, a ni odmor ne donosi pravo olakšanje.
E sada dolazimo do važnog detalja…
Nije dovoljno promatrati samo ono što se dogodilo neposredno prije nego što ste se osjetili loše. Potrebno je pogledati i što se događalo danima ili tjednima prije toga. Koliko spavate? Koliko se oporavljate? Jeste li stalno dostupni drugima? Postoji li odnos u kojem predugo slušate, prilagođavate se, smirujete napetost i preuzimate odgovornost za atmosferu?
Ponekad ono što nazivate tuđom teškom energijom nije povezano samo s onime što osjećate u prisutnosti druge osobe, nego i s načinom na koji se uz nju ponašate. Ako stalno pratite njezino raspoloženje, pokušavate spriječiti sukob ili zanemarujete vlastite potrebe, nije neobično da nakon susreta ostanete potpuno iscrpljeni.
Drugim riječima, ne iscrpljuje vas samo ono što osjećate, nego i sve što automatski činite kao odgovor na to. A ta je razlika važna jer vas iz pozicije u kojoj ste samo izloženi nečemu vraća prema onome na što ipak možete utjecati.
Umjesto brzog zaključka, promatrajte obrazac
Dakle, pitanje nije samo: „Je li ovo energetsko ili fizičko?“ U stvarnom životu te se stvari često preklapaju. Kada ste neispavani, osjetljiviji ste na tuđe raspoloženje, a dugotrajan boravak u napetom odnosu može vas iscrpiti i emocionalno i fizički. Mnogo više možete saznati ako nekoliko dana promatrate obrazac. Kada se osjećaj težine pojavljuje? Je li povezan s određenim ljudima i prostorima ili vas prati gotovo svugdje? Vraćate li se sebi nakon šetnje, tišine, tuširanja ili vremena provedenog nasamo? Mijenja li se vaše stanje kada se naspavate, smanjite broj obaveza i prestanete biti stalno dostupni?
Možete napraviti i jednostavnu provjeru prije i nakon susreta. Prije nego što uđete u određeni prostor ili se nađete s nekim, nakratko zastanite i primijetite kako se osjećate u tijelu, kakvo vam je raspoloženje i koliko energije imate. Isto ponovite nakon susreta. Time ne pokušavate dokazati da je nešto vaše ili tuđe. Pokušavate primiti sve potrebne informacije o vlastitom iskustvu, umjesto da na temelju prvog dojma odmah donesete zaključak. S vremenom tako postaje lakše prepoznati ne samo kada se vaše stanje promijenilo nego i što je toj promjeni prethodilo.
Važno je pritom ne otići ni u jednu krajnost. Nije svaku suptilnu reakciju potrebno svesti na stres, umor ili umišljanje. Neki ljudi, a naročito empati, doista snažno primjećuju neverbalne znakove, promjene tona, neizgovorene sukobe i atmosferu prostora. Njihov doživljaj nije manje stvaran zato što ga ne mogu uvijek racionalno objasniti. No jednako je važno da energetsku osjetljivost ne pretvorite u objašnjenje zbog kojeg više ne propitujete vlastite navike, granice i stanje organizma.
Osjetljivost ne znači da svemu morate odmah dati mistično objašnjenje. Ona vas poziva da pažljivije osluškujete cijelo iskustvo: ono što se događa u prostoru, ono što se događa među ljudima i ono što se već neko vrijeme događa u vama.
