Ponekad nije problem u tome što smo umorni. Problem je što nam je pažnja razvučena na deset različitih mjesta. Dio razmišlja o poslu, dio o poruci na koju još nismo odgovorili, dio o obvezama koje nas čekaju poslije, a dio je već automatski posegnuo za mobitelom. U takvom stanju nije lako vratiti fokus, bez obzira na to koliko to želimo. Zanimljivo je da joga već stoljećima koristi različite tehnike disanja upravo za trenutke kada um postane raspršen.
Danas se o koncentraciji najčešće govori kao o mentalnoj vještini. Trebamo bolje upravljati vremenom, ukloniti distrakcije ili biti discipliniraniji. Sve to može pomoći, ali joga polazi od drukčije pretpostavke. Ako je živčani sustav preopterećen, nije realno očekivati da će se um odjednom smiriti samo zato što smo tako odlučili. Umjesto da pokušava kontrolirati misli, joga najprije pokušava promijeniti stanje organizma. Disanje je pritom jedan od najvažnijih alata.
Posljednjih godina sve je više istraživanja koja pokazuju da određene tehnike disanja mogu kratkoročno poboljšati pažnju, brzinu reakcije i neke kognitivne funkcije. To ne znači da postoji čudesna vježba koja će vas u dvije minute pretvoriti u osobu savršene koncentracije. Pokazuje, međutim, da način na koji dišemo nije važan samo za tijelo, nego i za način na koji naš mozak obrađuje informacije.
U jogi ne postoji samo jedna vrsta fokusa
Kada kažemo da se ne možemo koncentrirati, često mislimo da je riječ o jednom problemu. U praksi postoje barem dva potpuno različita stanja.
Prvo je ono kada osjećamo mentalnu tromost. Gledamo u tekst, ali kao da ništa ne ulazi u glavu. Misli su spore, tijelo teško, a pažnja stalno klizi. Drugo stanje izgleda sasvim drukčije. Energije možda imamo i previše, ali ona odlazi na sve strane. U isto vrijeme razmišljamo o poslu, planiramo vikend, odgovaramo na poruke i prisjećamo se obveza koje smo zaboravili. Um radi punom brzinom, ali ne uspijeva ostati na jednoj stvari.
Tradicionalna joga ta dva stanja ne pokušava riješiti istom tehnikom. Upravo zato postoje različite pranajame, odnosno različiti načini svjesnog disanja. Neke su osmišljene kako bi razbudile organizam i povećale budnost, dok druge imaju suprotnu svrhu – pomoći da se raspršena pažnja ponovno okupi na jednom mjestu.
To je zanimljiva razlika u odnosu na način na koji danas često razmišljamo o produktivnosti. Kada izgubimo fokus, gotovo automatski pokušavamo dodati još nešto – još jednu metodu, još jedan alat, još jednu obvezu. Joga najprije postavlja jednostavnije pitanje: što se trenutno događa s vašim organizmom?
Kada vam treba mentalni reset, a ne još jedan poticaj
Jedna od najpoznatijih energizirajućih tehnika u jogi je Kapalabhati pranajama. Karakteriziraju je kratki i aktivni izdisaji kroz nos, dok su udasi spontani i nenaglašeni. Tradicionalno se koristi kako bi povećala osjećaj budnosti i razbistrila um, zbog čega je mnogi prakticiraju ujutro ili prije razdoblja koje zahtijeva veću koncentraciju.
Neka istraživanja upućuju na to da nakon izvođenja Kapalabhatija može doći do poboljšanja pažnje i brzine mentalne obrade informacija. To ne znači da je riječ o univerzalnom rješenju za svaki pad koncentracije, ali objašnjava zašto se ova praksa stoljećima koristi upravo u trenucima kada želimo probuditi mentalnu jasnoću.
Važno je ipak naglasiti da Kapalabhati nije prikladna za svakoga. Osobama s određenim srčanim i plućnim bolestima, nekontrolirano povišenim krvnim tlakom, tijekom trudnoće ili nakon određenih kirurških zahvata uglavnom se ne preporučuje bez prethodnog savjetovanja sa stručnom osobom. Kao i kod svake druge jogijske tehnike, najbolje ju je učiti uz kvalificiranog učitelja koji može prilagoditi praksu vašim mogućnostima.
Možda je još važnije razumjeti da cilj nije što snažnije disati. U jogi se kvaliteta prakse ne mjeri intenzitetom, nego svjesnošću. Nekoliko minuta pažljivo izvedene pranajame često može imati više vrijednosti od dugog vježbanja koje se pretvori u forsiranje.
Fokus je često posljedica, a ne cilj
Možda najveća vrijednost jogijskog disanja nije u tome što će vas učiniti produktivnijima. Ona nas podsjeća na nešto što u užurbanom ritmu života lako zaboravimo – da se kvaliteta pažnje ne može odvojiti od stanja u kojem se nalazi cijeli organizam.
Ponekad nam doista treba više energije. Ponekad više odmora. Ponekad nekoliko minuta tišine prije nego što ponovno pokušamo riješiti problem koji nas čeka. Disanje tada nije čarobna metoda, nego način da na nekoliko trenutaka uskladimo tijelo i um prije nego što od njih ponovno očekujemo puni angažman.
Možda upravo zato joga fokus ne promatra kao nešto što treba osvojiti snagom volje. Promatra ga kao prirodnu posljedicu organizma koji više nije rastrgan na deset različitih strana. A u svijetu u kojem se za našu pažnju svakodnevno natječu stotine podražaja, možda je upravo sposobnost da se ponovno vratimo jednom svjesnom udahu jedan od najjednostavnijih oblika mentalnog reseta koji si možemo pokloniti.
